|
Lov na duhove.
Iskreno, najiskrenije mislim da je sve ovo totalno zajebano. Da nema smisla i da je glupo. Ne znam zašto to mislim. Valjda zato što nemam volje pisati i što svoju ljutnju na sebe i svoju lijenost preusmjeravam na ovaj sistem. Niste mi ništa skrivili. Baš ništa. Ali sam puno toga shvatila pomoću vas. Ne zamjeram vam ništa, ali vam ništa i ne dugujem. I da. Još nešto. Ne vjerujem vam. Ja ne znam tko ste vi. Vi ste samo još jedni ljudi čije sam priče čitala. Cijenim vaš rad, vaše riječi i vašu maštu, ali niste mi prijatelji. I dok vas ne upoznam, to nećete postati. Previše je ovdje drame bilo, previše lažnih tuđih mišljenja, autoriteta, svega. Iskreno, sada mi se sve gadi. Htjeli smo biti drukčiji, jer smo to i bili. Posebni. NIsmo htjeli živjeti po tuđim pravilima jer, budite iskreni, ovo je bio naš bijeg od stvarnosti. Tu smo bili ono što smo htjeli biti. No, bili smo toliko zaslijepljeni svime da uopće nismo primijetili da smo stvorili tabor, društveno uređenje sa strogim pravilima, predrasudama i ulizivanjem. A meni se to ne da poštovati. Lagala bih kada bih rekla da ćete mi nedostajati, ali bih lagala i kada bih rekla da ne mislim na vas. Svaki dan. Možda vas jednog dana upoznam, lice u lice. Bez kompjutera, tipkovnice i jebenih metaforičnih opisa. I tada ću vam pružiti ruku i predstaviti se sa osmijehom na licu. Nadam se da ćemo tada početi ispočetka. Ne želim loviti duhove. Još nešto. Znam da svi mi tragamo za tim prokletim društvenim priznanjem. (Hrvoje Šalković <3) I znam da svi mi želimo pripadati nekamo. Ali malo pretjerujemo u svemu tome, zar ne? |
Ona.
Oni.
People.
Midnight Fairy Reality.
''Life is something you can't rewind.'' credits
murderscene - xx
|
